Benedikt 16 je rekao: Čovjek ne ozdravlja tako da se kloni i bježi od patnje, već tako da bude sposoban prihvaćati nevolje, po njima sazrijevati i naći smisao po jedinstvu s Kristom, koji je patnje podnosio s beskrajnom ljubavlju. Viktor Frankl kaže kako je patnja prilika za ispunjenje najdubljeg smisla (Frankl, 2021).
„Iz emocionalne logike srca, čovjek u stvarnosti uvijek teži, bilo u radosnom ili žalosnom raspoloženju, da u svakom slučaju bude i ostane duševno živ, da ne potone u apatiju“ (Frankl, 2021:112). Egzistencijalna analiza otkriva smisao patnje. Ona pokazuje da patnja smisleno pripada životu. Kada bi odvojili patnju, nevolju i smrt iz života, razorili bi njegov smisao. Današnji nam svijet nameće težnju za ugodom, srećom, uspjehom. Čovjek na sve moguće načine pokušava izbjeći patnju, bol i trpljenje. Danas je ‘teže patiti’ nego ikada prije. Sve je više depresija, anksioznosti i ovisnosti. No, bolest današnjice je zapravo gubitak životnog smisla (Radionov, 2017).
Jung je na početku 20.stoljeća definirao neurozu kao patnju duše koja nije pronašla svoj smisao. Frankl je tu neurozu nazvao ‘noogena’ neuroza. Također je rekao kako čovjek može podnijeti i najveće patnje ako one za njega imaju smisao (Radionov, 2017). Prema logoterapiji postoje tri načina pronalaska životnog smisla: ostvarujući neko djelo, doživljavajući neku vrijednost i trpeći. Viktor Frankl govori o stajališnim vrednotama koje se ostvaruju tamo gdje treba sudbinsko prihvatiti kao takvo. Iz toga zaključujemo da ljudski život ne nalazi ispunjenje samo u radosti, već i u patnji (Frankl, 2021). Čovjek nije na ovom svijetu za uživanje i užitak ne može dati smisao ljudskom životu. Pa tako ni odsutnost užitka ne može čovjeku oduzeti smisao.
Osim volje za smislom, čovjek ima volju i za nadsmislom, posljednjim smislom, smilom života u cjelini, a religiozna vjera je pouzdanje u nadsmisao (Radionov, 2017). „Ali ne moramo li mi prepostaviti da i sam čovjekov svijet, sa svoje strane, biva nadvisivan od svijeta koji pak opet čovjeku nije dohvatljiv, kojega smisao, kojega nadsmisao jedino može njegovoj patnji dati smisao?“ (Lukas, 2013:96).
Svaki je čovjek pozvan da nadilazi patnju i uđe u područje samotranscedencije. U patnji se čovjek susreće s Ljubavlju (Radionov, 2017). Čovjek u patnji nadrasta sam sebe. Jedino čovjek može nadrasti sam sebe i usmjeriti se na nešto vrijedno i nešto možda veće od njega samoga. Herman Cohen kaže kako je patnja čovjekovo najviše dostojanstvo (Frankl, 2021). Da možeš patiti, a pritom ostati čovjek, to je uspjeh koji vrijedi. Patnjom se izdižeš, pobijeđuješ sam sebe! „Upravo se u trpljenju i patnji, odnosno po trpljenju i patnji razaznaje najviša mogućnost otkrivanja smisla“ (Radionov, 2017:526). Neke stvari ne možemo spoznati bez patnje, zato Frankl i kaže da se tek iz ruševina vide zvijezde. Patnja preobražava. Patnja nanovo rađa čovjeka. Kao što život po Hebbelu nije nešto, već samo prilika za nešto, tako ti i patnja dolazi da nešto učiniš s njom.
Što ćeš učiniti sa svojom patnjom?
Nemoj ju potratiti.
Kome si bliži u bolesti? Kome si blizak u oholosti? Koga trebaš u bolesti? Možda Bog želi da ga zatrebaš.
Kada te zadesi patnja i bolest, odjednom zaboravljaš na sve svjetovno,.. zar tek u patnji spoznaješ ono vrijedno?
U smisao otajstva i misterija patnje čovjek može proniknuti onoliko koliko prihvaća dubinu božanske ljubavi. U našoj patnji i boli daje nam dostojanstvo i vrijednost ako mu ju darujemo i s Njim se predamo iz ljubavi. Ujedinjenjem svoje patnje s Kristovom čovjek postaje aktivan u preobrazbi svijeta. Time kroz patnju sudjelujemo u otkupljenju, postajemo sudionik otkupiteljske Kristove patnje, postajemo suotkupitelji i poniremo u mistične duhovne dubine kršćanskog smisla patnje (Radionov, 2017:520).
Sveto predanje je predanje svoje volje Božjoj volji. To je čin ljubavi, a temelj svetog predanja je povjerenje i pouzdanje u providnost. To je skok u vjeri u kojem priznaješ da ne možeš sam i afirmiraš svoj identitet kao dijete Božje. Ti imaš Oca i svetim predanjem kažeš svijetu: „Da, ja imam Oca koji se brine za mene!“.
Patnja je tajna koja traži od čovjeka duboko povjerenje u Boga (Radionov, 2017). Sam Krist križem postaje blizak svakom patniku. On kroz križ pokazuje ljubav za čovjeka.
Što radi Isus na križu?
On prihvaća. Prihvati! Zagrli križ! „Nije sluga veći od gospodara“ (Iv 13,16). Patnja prestaje biti patnja onda kada joj damo smisao (Frankl, 2021). Daj patnji smisao!
Što je zapravo patnja? Patnja je to što ne znaš tko si ni zašto si tu. Patnja je što osjećaš besmisao. Patnja je što ne znaš koliko si vrijedan.
Nisi tu da uživaš. Tu si da se boriš protiv zavisti, nepravde, mržnje i oholosti. Tu si da se unatoč svemu ostvariš kao čovjek. Odgovoran si! Ma i to što te možda nisu voljeli, ma i to što ti se dogodilo, pa zar ćeš dopustiti da ti to oblikuje ostatak života? Životni smisao ovisi o tome kako ćeš ispuniti zadaću života (Frankl, 2021). Kako ćeš se ostvariti?
Što će reći o tebi? Da nisi dugo patio? Da si mirno živio? Da si bio zdrav?
Svi se uvijek pitaju „Zašto patim?“, a ja te pitam „Kako patiš?“ Jesi li hrabar? Prkosiš ili bježiš, ne prihvaćaš? Samo ne ja, vičeš! A tko onda, netko drugi? A što želiš zapravo? Blagostanje, uživanje,..
Vjeruj mi brzo bi ti dosadilo, ne bi se pomaknuo s mjesta. Ti si čovjek i ti si odgovoran spoznavati stvari dublje, makar to značilo i teže. Ne ljuti se i ne žali. Nisi pošteđen i ne trebaš biti. Sjeti se toga kada sljedeći put budeš gunđao i krivio svijet ili Boga.
Ma možeš! Možeš! I bit će dobro, ne boj se! Ne brini! Zatvori oči i zamisli, sjeti se tko bi bio da nisi imao niti jednu patnju u životu. Kakav bi čovjek bio? Što bi mogao reći drugima? Što bi mogao reći svijetu?
Iz patnje možeš izaći dignute glave ili puzajući. Dobio si patnju da hrabro koračaš i proslavljaš snagu koja te stvorila. Dobio si patnju da pokažeš pouzdanje, da se baciš u naručje onoga koji je patnju pobijedio. „Krist je ljubavlju pobijedio patnju i dao joj otajstveni smisao” (Radionov, 2017:519).
Samo da je zdravlja, kažu. Zdrav si, kako živiš? Hoćeš li se spasiti? Imaš sve, a nemaš ono najvažnije.
Ne čezneš u životu za uspjehom i zdravljem, već za ljubavlju. Ljubav je sloboda, ljubav je žrtva.
Na kraju života nitko te neće pitati „Zbog čega si patio?“, nego „Kako si patio?“ Sjeti se što je Dostojevski rekao: Bojim se da ne budem dostojan svoje muke. Bojiš li se da nećeš biti dostojan svoje muke?
Jer svatko je u nekom trenutku svoga života patio, ali postoje različiti načini kako čovjek može ići u susret sudbini.
„Čovjek je to biće koje je izumilo plinske komore u Auschwitzu; no on je i to biće koje je uspravno ulazilo u plinske komore, s Očenašem ili sa Šema Izrael na usnama“ (Frankl, 2008:136).
Naposljetku patnja rađa ljubav. Bog je zakoračio u patnju da ju prevlada. Zapamti, patnja ne dolazi bez uskrnuća! Otajstvo križa završava u otajstvu uskrsnuća. Dobro pobjeđuje zlo. Neka formula života koju teško spoznajemo, a stalno nam se ponovno dokazuje. Kada ćeš povjerovati da sve ima svoje zašto i vjerovati u ono zato? Mistici su posebno spoznavali snagu patnje jer u patnji se promiče otajstvo čovjeka i Boga.
„Proglašavajući „blaženima“ one koji trpe — »Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!« (Mt 5,4) — Isus je omogućio da u trpljenju vidimo providnosno sredstvo Božjeg plana. Oni koji slijede stope Kristove muke trpe s njime kako bi s njim bili i proslavljeni“ (Radionov, 2017:521).
Križ se naposljetku proslavlja!
S dubokim povjerenjem kao Marija reci: Neka mi bude!
Jedan bolesnik piše: „Večeras smo svirali Četvrtu Brucknerovu, Romantičnu. Svega me prožimalo strujanje blagotvorne tišine. Inače se svaki dan bavim matematikom i uopće nisam sentimentalan.“ Vidiš li što patnja često radi? Ona pročišćava. Uzima najbolje iz čovjeka, otkriva ga tako da sve izađe na vidjelo. On može nesvjesno trčati kroz život i ,odjednom, on se ‘raspada’, a što izađe na vidjelo? Suosjećanje, ustrajnost, trpljenje, ljubav. Očito je potrebno čovjeku sve uzeti da on pokaže dušu.
Kao što je procvalo drvo reklo ženi pred smrt u koncentracijskom logoru, „Ja sam tu- ja sam tu- ja sam život, vječni život“, tako život govori i tebi (Frankl, 2021:114). Probudi se! Nemoj čekati bolest da pokažeš strpljenje, požrtvovnost i suosjećanje. Daj ga i u svom blagostanju. Kažeš ne znaš koja ti je svrha u ovom životu, a ja ti kažem da si prvenstveno pozvan da budeš čovjek.
Goethe kaže kako ne postoji situacija koja se ne bi mogla oplemeniti stvarajući ili trpeći. Vjera isto naglašava kako je i u trpljenju sadržano neko ostvarenje i zato kaže daj patnji smisao. Suobliči svoju patnju. Patnja je otkupiteljska. Postoji neka velika snaga u patnji. Tolika snaga da je ona spasila dušu čovječanstva. Patnja je prilika da se ostvariš kao čovjek. Zato ne boj se, ne boj se, dijete. I sam Bog je patio.
Zato poslušaj Isusa koji ti kaže: Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako (Mt 11, 28-30).
Literatura
Biblija. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2016.
Frankl, V. (2021). Patnja zbog besmislena života. Karitativni fond, Đakovo.
Frankl, V. E. (2015) Čovjekovo traganje za smislom. Zagreb: Planetopija
Frankl, V. E., & Keleković, S. (2008). Čovjekovo traganje za smislom. Planetopija.
Frankl, V. E., Udier, J., Fizzotti, E., & Vesely, F. (2021). Liječnik i duša: temelji logoterapije i egzistencijske analize. Kršćanska sadašnjost.
Lukas, E. (2013). Što nas u životu pokreće: Logoterapijski pristupi. Svijetla Točka.
Radionov, T. (2017). Smisao života i patnje promatran kroz katoličko–teološku i psihološko–logoterapijsku perspektivu. Obnovljeni život, 72(4), 517-529.
