A čovjek u patnji nije patnik, on je dostojanstven i srčan vojnik. Čovjek u patnji pobjeđuje sam sebe, postaje ponizan, priznaje i prihvaća da ne može sam i onda se prepušta.
Sada razmisli, kada si tužan zapitaj se.
Možda se baš tvoja vjera rodila u patnji.
Radost proizlazi iz smrti ovozemaljskim stvarima.
Patnja ne pita jesi li spreman ili želiš li ju uopće. Patnja te ostavlja sa zadatkom i strpljivo čeka da joj se odazoveš. Kao što je i djevojčicu sa cvijećem čekalo cvijeće da ga zalije, tako čeka i tebe. I ne pita te možeš li, pita te jedino hoćeš li.
Vidite, nema svjetla bez tame, a kada smo u tami, zahvaljujemo i na najmanjim milostima.
Ako tebi Bože mogu prinijeti neku patnju, to me čini radosnom. Patim jer ljubim. Tek u patnji, Bože, shvaćam, koliko sam malen, a mislio sam da sam velik. Tek u patnji, Bože, shvaćam, da želio sam biti velik, a sada želim biti malen.
I da ponosno i dostojanstveno mogu reći da kao što ti prebivaš u meni, i ja želim jednako tako prebivati u tebi.
