Svijet je pun iznenađenja i radosti, a gdje si ti? Ne možeš pobjeći od smrti, ali možeš pobjeći od života. Imaš još nebesa za istražiti, a pogled ti je dolje.
Nemoj biti tužan.
Reci mi što ćeš učiniti sa svojom patnjom?
Što te u životu pokreće? Od kojih niti si sazdan? Raspleti ih!
Koračaj, hodaj, trči prema svemu što želiš, ali pazi da ne pregaziš svoju dušu. Jer se onda ništa drugo ne broji. Tek onda si ništa.
U potrazi da postanem sve, ja zaboravio sam na tebe i ostao sam ništa.
Pa daj, pa daj mi reci, zašto si me stvorio? Tko da budem u ovom svijetu? Evo, ja ću načuliti uši.
Gdje si? Ne vidim te. Ne čujem, sve je glasno.
Kakav je tvoj glas? Kako da te prepoznam?
Jesi li tih ili glasan? Jesi li vihor ili šapat? Hoću li te čuti?
Reci mi, šapni u tišini, koje ti je ime?
Dijete, nemoj zaboraviti što je dobro, a što loše.
Ne zanosi se!
Znaš kojim putem trebaš ići.
Ti si vojnik, ali ti nisi vojnik ovoga svijeta. Ti znaš za što se trebaš boriti! Ne boj se!
Ne trguj za sjaj! Ne daj se zavesti!
Kada zaboraviš tko si, ti gubiš bitku.
Zato uzmi taj mač i idi u bitku, u bitku za svoju dušu.
Onog trenutka kada shvatiš tko si, nitko ti ništa ne može.
Vidiš li tamo onu liniju?
To je bojna linija. Tanka linija koja dijeli, koja razdvaja.
Zato moraš biti pažljiv. Lako ju je prekoračiti i lako puca. Drži pogled na tu liniju!
I biraj stranu. Biraj mudro.
Ako ne budeš pažljiv, probudit ćeš se jednog dana s velom preko očiju i zaboravit ćeš tko si i onda ćeš se tražiti u svemu.
I nećeš se naći.
Drži oči širom otvorene i načuli uši. Pazi gdje hodaš. Koračaj krotko i polako.
I ne zaboravi tko si. Jer linija je sve tanja, a vrijeme nije na tvojoj strani.
Veseli se, dijete. Jer sve će jednom doći na svoje.
